priče
Ljubljana maraton 2026: od „ma ko bi trčao maraton“ do ciljaSa 17 godina: hiljadu kilometara u januaru i prvo mjesto u KTJ izazovuEverstate: trkačka oprema iz Srbije i priča o stalnom napretkuDošla sam po dužinu, otišla sa vremenom na koje sam ponosnaPet i po puta oko Zemlje za VukaTreća sreća u Parizu: najsporiji maraton i moja najveća pobjedaNew York maraton: Trčanje kroz grad koji ne spavaKo te juri? Kilometri koji mijenjaju dječije životeOd 0 kilometara do norme za SpartathlonIgranka je na DolomitimaBanja Luka polumaratonBasel polumaraton: Prijatelji za IskruFrankfurt maraton: Šta me naučio prvi maratonBudimpešta polumaraton: Mostovi, vrućina i ljudi koji te čekaju na ciljuMorao sam početi iznova: moj prvi Ironman 70.3 u Beogradu
Dušan Mačkić na trkačkoj dionici Ironmana 70.3 u Beogradu.
Nazad na priče
  • Trening
  • Beograd · 2025
  • 113 km: 1,9 km plivanja · 90 km bicikla · 21,1 km trčanja
  • 8 min čitanja

Morao sam početi iznova: moj prvi Ironman 70.3 u Beogradu

Povreda kičme zaustavila me u kajaku na divljim vodama, poslije više od deset godina takmičenja. U Beogradu sam pronašao novi cilj: završiti 113 kilometara plivanja, bicikla i trčanja - uz posao, malo vremena za trening i posljednjih pet kilometara koje sam jedva izgurao.

Piše Dušan Mačkić

Ustao sam u 3:30 ujutro. U 4:30 djevojka mi je na nogu zalijepila privremenu tetovažu startnog broja. Tek tada mi je postalo jasno da se san koji sam godinama nosio sprema da počne. Spakovao sam opremu za bicikl i trčanje, obukao neopren i krenuo prema startu. Plivanje je počinjalo oko sedam.

Dok sam čekao, zaplakao sam nekoliko puta. Od radosti, treme, straha i uzbuđenja, nisam ni sam znao kako se osjećam. Prije te trke samo sam nekoliko puta otplivao dva kilometra u komadu. U glavi mi se vrtjelo pitanje kako da sigurno izađem iz vode. Ponavljao sam sebi: „Samo da izađem iz vode, a ostalo ćemo lako.“

Taj dan u Beogradu bio je ostvarenje sna koji sam nosio još iz vremena kada sam se takmičio u kajaku. Ali do starta nisam stigao pravolinijski. Između tog sna i ciljne linije stali su povreda kičme, povratak na početak, treninzi poslije radnog vremena i mnogo dana kada mi se nije izlazilo iz kuće. Nije ovo priča samo o triatlonu. Za mene je to bio način da nakon povrede i kraja jedne karijere pronađem novi početak.

Za one koji prvi put čuju za tu distancu: Ironman 70.3 znači oko 113 kilometara ukupno - 1,9 kilometara plivanja, 90 kilometara bicikla i 21,1 kilometar trčanja, jedan za drugim istog dana. Broj 70.3 označava ukupnu dužinu u miljama.

01Četvrto mjesto koje je završilo jedno poglavlje

Više od deset godina trenirao sam kajak na divljim vodama. Kajak mi je dao disciplinu i naučio me odnosu prema treningu. Upoznao sam trenere i ljude iz sporta od kojih sam naučio da nije važno uvijek trenirati jako, već trenirati smisleno.

Na vrhuncu karijere bio sam četvrti na Evropskom prvenstvu. Do medalje su mi nedostajale tri stotinke sekunde. Zatim sam zbog povrede kičmenog stuba morao prestati da vozim kajak.

Najteže mi je bilo prihvatiti da sam nakon tog rezultata ponovo početnik. U kajaku su trke trajale oko 90 sekundi: start, sve što imaš, pa cilj. U triatlonu su me čekali treninzi koji traju i po pet sati. Navikavanje na takvu izdržljivost još traje.

Ideja o Ironmanu postojala je mnogo prije nego što sam prestao s kajakom. Kao mlađi gledao sam momke kako se spremaju za Ironman i završavaju ga. Meni je to izgledalo kao ostvarenje svih snova. Tada sam sebi rekao: „Kada prestaneš voziti kajak, spremićeš se za ovo.“

Povreda koja me udaljila od kajaka postala je razlog da pokušam. Želio sam sebi i drugima pokazati da se poslije velikog prekida može krenuti prema novom cilju - ako dovoljno želiš i istraješ.

02Početnik u tri discipline

Ironman 70.3 za mene je bio novi početak. Prije prve trke nisam nastupio ni na jednom plivačkom, biciklističkom ili trkačkom takmičenju. Nisam bio siguran u pravila, ishranu ni raspoređivanje snage. Kako se trka približavala, u glavi mi je bila prava zbrka.

Na start sam došao s mišlju da će mi sve biti problem. Ispostavilo se da sam plivao bolje nego što sam očekivao. I bicikl je išao dobro, možda i previše dobro. Ponijela me atmosfera i počeo sam voziti kao da je preda mnom trka od deset kilometara, a ne devedeset. Tek kada sam shvatio koliko mi još ostaje i osjetio vjetar, pokušao sam sačuvati snagu.

Trčanje mi je pokazalo ono što još nisam znao o sebi. Zbog posla sam nekoliko sedmica prije trke ostao bez trkačkih treninga. Prvih nekoliko kilometara poslije bicikla noge kao da lete. Ako ne kontrolišem tempo, ubrzo se umore i ritam padne. Posljednjih pet kilometara za mene je bilo najteže: pogrešno sam rasporedio tempo trčanja, hidrataciju i ishranu, pa sam do cilja uglavnom pokušavao da izdržim.

Nisam razmišljao o odustajanju. Tokom trke pokušavam da se motivišem i stignem do cilja. Naučio sam i da razlikujem odustajanje od granice koju mi tijelo pokazuje:

„Odustajanje je izbor u glavi, a granica je signal tijela. Ako mogu nešto uraditi sporije, ne odustajem nego usporim.“

Posebno mi je trebalo iskustvo prelaska s bicikla na trčanje. Taj početni nalet lako te prevari: noge su brze, ali to nije sprint nego polumaraton nakon devedeset kilometara bicikla. Sada tu promjenu uključujem u pripreme i planiram da više radim treninge koji povezuju bicikl i trčanje.

03Pripreme između posla i kasnih treninga

Radim puno radno vrijeme, od osam do četiri. Priprema za Beograd bila mi je stresna jer još nisam znao dobro organizovati dan. Poslije posla bih oko 16:30 sjeo na bicikl i vozio dva do dva i po sata. Onda bih došao kući, jeo i kasno išao na bazen. Kući bih se vratio da spavam, pa ujutro na posao. Tako sam uklapao treninge sve tri discipline.

Danas mi je raspored jasniji. Kada imam dva treninga, često prije posla odem na trčanje ili bazen, između šest i sedam ujutro. Poslije radnog dana ostavljam vrijeme za glavni, duži trening - bicikl ili teretanu. Ako imam samo jedan trening, biram jutro kada želim da mi popodne ostane slobodno ili ga odradim nakon posla da bih se ujutro odmorio.

Pripreme znaju dostići deset do petnaest sati treninga sedmično. Zimi se često pitam kako sve uklopiti: već oko četiri popodne padne mrak, pa će do marta gotovo svi treninzi biti u mraku ili u stanu. Dužu vožnju bicikla mogu smjestiti samo vikendom. To je dio procesa koji se spolja ne vidi, ali traži planiranje i istrajnost.

U danima kada mi se ne trenira, vraćaju me cilj i misao o tome šta želim postići. Planiram treninge unaprijed i pokušavam pronaći razloge da ih odradim, umjesto izgovora da odustanem. Motivacija za prvu trku bila je velika, ali tada mi je nedostajalo pametnih treninga. Sada mi više znače analiza treninga i smisleniji pristup pripremama.

Ne treniram baš svaki dan bez predaha: obično imam jedan, a ponekad nijedan slobodan dan sedmično. Kada ga imam, pokušavam ga provesti s porodicom i djevojkom, u okruženju u kojem mogu da se odmorim od svega.

04Cilj koji sam zamišljao godinama

Jutro trke počelo je doručkom i hidratacijom, laganim razgibavanjem i pakovanjem opreme. Oko 5:20 krenuo sam prema startu. Tranziciona zona se zatvarala u šest; trebalo je ostaviti opremu za bicikl i trčanje, provjeriti gume, a zatim otići na start i zagrijati se.

Izašao sam iz vode bolje nego što sam očekivao. Na biciklu me ponijela trkačka atmosfera i u početku sam pretjerao s tempom. Duvao je i vjetar. Ipak, nastavio sam. Trčanje je zatim pokazalo da sam morao bolje rasporediti snagu, hidrataciju i ishranu.

Najteži dio bio je posljednjih pet kilometara, ali pred sam kraj pojavila se i druga borba. Ironman 70.3 i puna distanca od 140.6 bili su moji dječački snovi. Kada sam shvatio da ću zaista završiti svoju prvu trku, morao sam suzdržavati emocije da bih nastavio do cilja.

Cilj te nedjelje bio je da završim svoj prvi Ironman 70.3. To sam i uradio. Rezultat je bio 5:28:27. Kada sam ga prvi put pogledao, pomislio sam: „Uspio sam.“ A već pola sata kasnije znao sam da na sljedećoj trci želim biti brži i pokušati da se približim vremenu ispod pet sati.

Ne gledam na 5:28:27 kao na konačan rezultat, već kao na dobru polaznu tačku. Sada znam kako izgleda trka, kako sam rasporedio snagu i gdje sam pogriješio. Svaku narednu trku posmatram kao novo iskustvo, a ne samo kao nastavak prethodne.

05Ljudi koji su bili uz mene

Najveća podrška tokom priprema bila mi je djevojka. Ona je bila stub moje lične borbe i istrajnosti. Njeno prisustvo nije počelo na startu, tu je bilo kroz sve treninge i dane priprema, kao i u onom ranom jutru kada mi je zalijepila startni broj na nogu.

Podršku grada ili države, po mom iskustvu, gotovo je nemoguće dobiti ako nije dogovorena unaprijed. Volio bih da ljudi koji su sada uz mene tu i ostanu. Oni su me motivisali da radim sve što danas radim. Svaka dodatna podrška, od partnera koji vjeruju u moj put do osobe koja podijeli ovu priču, bila bi još jedan podsticaj na putu do narednog cilja.

06Sljedeći start: Jajce pa Beograd

Za naredne trke želim pametniju strategiju, a najveći fokus stavljam na trčanje , disciplinu u kojoj mogu najviše napredovati. Planiram da 30. maja 2027. nastupim na distanci 70.3 u Jajcu, a zatim ponovo u Beogradu u septembru 2027. Želim popraviti vrijeme i približiti se granici od pet sati koliko god mogu.

I dalje me ograničava vrijeme za trening, posebno zimi. Ali sada znam više o sebi nego prije prve trke: kako reagujem kada me ponese tempo, koliko mi znači plan i koliko je važno da treninge ne preskačem samo zato što je napolju mrak.

Trka je mali dio svega što se vidi. Ostalo su rana ustajanja, kasni povratci kući, posao, deset do petnaest sati treninga sedmično i dani kada bih radije spavao nego trenirao. To je dio koji ne stane na ciljnu fotografiju, ali me je doveo do nje.

U kajaku sam naučio da svaki proces ima svoje korake i da se oni ne mogu preskočiti. Sada isti princip učim u triatlonu. Moj prvi Ironman 70.3 u Beogradu nije bio savršen nastup. Bio je moj prvi korak ka sljedećoj trci, i dokaz da nakon jednog sportskog poglavlja mogu otvoriti novo.

Ako poznaješ nekoga ko poslije povrede, promjene ili duge pauze pokušava da počne iznova, podijeli ovu priču s njim. A ako radiš s brendovima ili organizacijama koje žele podržati sportiste u regionu, proslijedi je i njima. Meni bi takva podrška značila dodatni podsticaj na putu do sljedećeg starta.

Povezana priča: Od 0 kilometara do norme za Spartathlon — još jedan put na kojem su se veliki ciljevi gradili korak po korak.

Kraj · 113 km: 1,9 km plivanja · 90 km bicikla · 21,1 km trčanja